Gledale smo se u oči, bijela kuna i ja

[ 5 ] komentara
Share

Danas smo isle u posjetu farmi bijelih kuna u Ostojicima, na putu prema Bjelasnici. Nas dvije smo dosle tamo bas u vrijeme kada su zavrsili sa ubijanjem i deranjem koze s krznom sa muzijaka, koji im vise nisu bili potrebni, jer su zenke oplodjene. Prisle smo “radionici” i ugledale leseve bez krzna i koze i covjeka koji je ubacivao te leseve u neku masinu za mljevenje.
Vlasnik farme nam se smijao u lice i govorio nam da se spustimo na zemlju i da su zivotinje bogom dane da ih se ubija za kapute.
Nedaleko od radionice nalazi se oko 1000 minijaturnih kaveza i bijelih, crnih i kuna zlatica koje se neprestano vrte u krug. Bile su nam dosta udaljene, vlasnik farme nije nam dao da im se priblizimo. Jedna, bijela, ubrzo je iskocila iz neke rupice i svojim sapicama se oslonila na resetke svog kaveza. U nju smo gledali skupa, vlasnik farme, i nas dvije. Gledale smo u oci trudnu kunu, koja ce u tom kavezu provesti svoj bijedni zivot i u novembru ove godine biti ugusena plinom, kako bi njeno prekrasno bijelo krzno zavrsilo na nekoj sponzorusi. Gledale smo se u oci. Ona s one strane, a mi s ove strane zivota, dok su na trecoj strani mljeli njihove muzijake.

Ja sam prokomentarisala kako je slatka i pogledala u vlasnika tvornice smrti, a on na to, licemjerno: “pa da, slatka je”…

Molili smo ga da ih prestaje ubijati i da pocne proizvoditi umjetno krzno koje je isto kao zivotinjsko, samo sto niko nece biti ubijen i pristao je pod uslovom da mu alternativu ucinimo dostupnom.

Stanovnici Ostojica od pocetka rada ove farme bunili su se svim mogucim organima, od veterinarske inspekcije, policije, komunalnog… a sve iz razloga sto od smrada ne mogu da zive. Tvrde da je jedan radnik farme za vrijeme posla umro, vjeovatno se ugusio plinom kojim guse kune.

Molimo vas pomozite nam. Imamo vremena do novembra da spasimo ova nevina ziva bica. Ucinimo sve sto je u nasoj moci da zive zivot kakav zasluzuju.

Slike s farme ce biti uskoro na nasoj grupi.

Dijana i Maida, Prijatelji zivotinja u BiH

5 mišljenja na Gledale smo se u oči, bijela kuna i ja

  1. lejla says:

    Uzasno se osjecam znajuci da zivim okruzena takvim “ljudima”.. da li kod nas postoji neki zakon vezano za zastitu ove vrste :( ..
    jako tuzna prica i hvala sto ste je podijelili sa nama te na taj nacin upoznali ljude, a narocito one koji kupuju krzno, da se to tog krzna dolazi krvoprolicem neduznih zivotinjica :(

  2. Lejla says:

    Nemam zeludac za ove stvari…..davno sam pogledala na PETA-inoj stranici i bilo mi je sasvim dovoljno da za sva vramena izbacim meso, kozu, krzno i kozmetiku testiranu na zivotinjama…..Uzasno, monstruozno, prestrasno!Racunajte na mene, dajem svoj glas za zivotinje!

  3. Dukic Suanna Antoinette says:

    a sta se njega ima moliti!!!!???????? ima prijava i sud da to rjesava a u meduvremenu da mi vlasnika ugusimo plinom i pustimo kune na slobodu!!!!
    cuj zivotinje bogom date da od njih pravimo kapute hahahaha eto smo mi onda bogom dani da tim manijacima stanemo u kraj zavrsena prica.

  4. Jelena Paunovic says:

    Jako mi je tesko kada god cujem rijec klanje, ubijanje, mucenje… Zanimljiva mi je cinjenica da kada bi te ubice pitali nesto u vezi rata svi bi rekli kako su jedva sacuvali zivu glavu, kako su jeli ikar i to samo kada ga je bilo … i sve bi se zavrsilo sa nikome se ne ponovilo. A ignorisu svu tu bol koju oni svakodnevno nanose. Ukratko, ti idioti mi se gade i voljela bih da svi zivimo kao u nekom lijepom crtanom filmu gdje su sve zivotinje i svi ljudi na jednom mjestu, u svijetu u kojem nema mrznje, ubijanja, mucenja, silovanja, licemjerja, pakosti…ali ova planeta je suprotnost tom mom snu. Zao mi je svih zivih bica, svog cvijeca i drveca… Voljela bih da mogu spasiti svijet ali nazalost ne mogu. Mogu jedino dati svoj mali doprinos u krugu moje male porodice koju sacinjavamo moj momak i ja sa dva psa i sedam maca. Svi zivimo sretno i zajedno. To je moj mali raj. A kada god imam koji dinar i sretnem na ulici neke tuzne psece okice trudim se da uletim u prvi granap i kupim konzervu kojom tom malom zivotu otvaram komad neba u crnom krugu poput onog kojeg je vidjela Ana Frank.
    Dragi moji ljudi u kojima jos ima barem sjena ljudskosti saljem vam jedan veliki i topli zagrljaj podrske i ljubavi. Ako ikada nesto budem mogla konkretno da uradim pisite mi na mail. Inace, vase akcije redovno pratim i od srca uradim sve sto mogu makar to bila tek neka markica koju ubacim u Av/ Mau kasicu. Ljubim vas i pozdravljam!!!!

  5. Jasna says:

    muka mi je u glavi otkada sam ovo procitala Jadne zivotinje :-(

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>