Okoliš

Utjecaj na okoliš

Onaj tko misli da vegetarijanstvo, odnosno mesna industrija, i ekologija nisu u uskoj uzročno-posljedičnoj vezi, živi, blago rečeno, u velikoj zabludi i neznanju.

Biste li nekoga shvatili ozbiljno kad bi vam rekao da se trećina svjetske površine pretvara u pustinje zbog proizvodnje mesa? Ili, biste li se šokirali kad bi saznali da se više od pola svjetskih oceana približava točki ekološkog kolapsa zbog ribarstva?

Na žalost, brojni provjereni podaci zorno potkrijepljuju ovu tvrdnju. Stoga nas ne treba začuditi ako ćemo uskoro ostati bez fosilnih goriva, bez šuma, bez pitke vode, bez plodnog tla i – što je najveća od svih tragedija – bez ljudskosti.

‘Većina ljudi zapravo zna vrlo malo o hrani koju jede i o šteti koju mnogo od te hrane uzrokuje okolišu. Postoji ideja domorodačkih Amerikanaca da je život kao paukova mreža, svaka nit je načinjena od različitih stvari – životinja, drveća, rijeka, oceana, kukaca itd. Ako uništimo samo jednu nit oslabit ćemo čitavu mrežu. A to smo već počeli raditi.’*

* Isječak iz knjige Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan britanske autorice Juliet Gellatley

Gubitak obradivog zemljišta

‘Na prvi pogled može se činiti da nema puno veze između jedenja mesa i ogromnih problema vezanih uz okoliš s kojima se svijet suočava, kao što su globalno zagrijavanje, širenje pustinja, nestajanje kišnih šuma i kisele kiše.

‘Istina je ta da svijet brzo ostaje bez zemlje potrebne za hranjenje mesnih životinja. Tu nije samo 1/3 svjetske površine koja se pretvara u pustinje, nego i činjenica da se najbolja poljoprivredna zemljišta toliko intenzivno iskorištavaju da su počela gubiti plodnost i više ne daju toliki prinos žitarica. Nekada su farmeri rotirali polja, uzgajajući svake 3 godine različitu vrstu žitarica, a tokom 4. godine polje bi se odmaralo. Danas farmeri uglavnom uzgajaju iste usjeve godinu za godinom na istom tlu. Jedini način kako to mogu izvesti je da zasite zemlju umjetnim gnojivima te kontroliraju korove i insekte pesticidima. Na kraju se struktura tla počne lomiti te postaje tanka i beživotna i brzo erodira. Polovina od sveukupnih poljoprivrednih površina u Britaniji sada je pod rizikom da će biti isprana ili otpuhana vjetrom.’*

U SAD-u je u zadnjih 200 godina uništeno 1/3 primarnog površinskog sloja – što je oko 17 cm – radi uzgoja stoke. Godišnje se gubi 1,6 hektara obradive zemlje, a da bi se razvila 2 cm površinskog sloja tla potrebno je 200-1000 godina. Procijenjeno je da je ispaša životinja odgovorna za 85% tog gubitka. U pokušaju da se nadoknadi ova zemlja, više od 100 milijuna hektara šume bilo je uništeno da bi se dobila zemlja za obradu i ispašu, i krčenje šuma nastavlja se brzinom od 0,4 hektara u sekundi.

‘Šume koje su nekada pokrivale većinu britanskih otoka sada su srezane na manje od 2% preostalih. Više od 90 % britanskih jezera, ribnjaka i močvara je isušeno – a sve zato da bi se stvorila veća polja za uzgoj više usjeva za hranjenje više životinja. Priča je više-manje ista i u drugim dijelovima svijeta.’*

Svakih 8 sekundi uništi se 1 ral zemljišta da bi se uzgajala hrana za životinje. Onaj koji postane vegan godišnje spasi 1 ral šume.

* Isječci iz knjige Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan britanske autorice Juliet Gellatley

Gnojivo kao boomerang

‘Moderna gnojiva baziraju se na dušiku, no na žalost sva gnojiva koja upotrebljavaju farmeri ne ostaju u tlu. Neka se ispiru u potoke, rijeke i jezera gdje dušik može izazvati otrovno cvjetanje. To se dešava kada alge koje prirodno rastu u vodi počnu usvajati višak dušika. Zbog toga što su pognojene, alge počnu rasti brže bez kontrole, zatvarajući pristup sunčevog svjetla ostalim biljkama i životinjama. To cvjetanje može iskoristiti sav kisik u vodi, na taj način gušeći vodene biljke i životinje do smrti.

‘Postoje i drugi problemi za okoliš. Zato jer se ogroman broj životinja na farmama diljem Europe i SAD-a drži u hangarima, ima toliko gnoja da nitko ne zna što s njime učiniti. Ima ga previše da bi se njime pognojila zemlja, a preotrovan je da bi se ispustio u rijeke. Zovu ga mrlja (što je samo ljepše ime za tekuća govna) a čuvanog u jezerima zovu ga (vjerovali ili ne) laguna.’*

Populacija životinja na farmama proizvodi 550 tona izmeta svake sekunde, što je 20 puta više od količine ljudskog izmeta!

‘Samo u Njemačkoj i Nizozemskoj postoje 3 tone uskladištenog tekućeg gnojiva za svakog člana populacije što se sveukupno približava broju od 200 milijuna tona te tvari. Preko složenih serija kemijskih reakcija kiselina isparava iz tekućeg gnojiva uzrokujući kisele kiše. U nekim dijelovima Europe tekuće gnojivo predstavlja najveći pojedinačni uzročnik kiselih kiša što izaziva ogromno uništavanje okoliša – ubijanje drveća, beživotnost rijeka i jezera te oštećenje tla. Velik dio njemačkih Crnih Šuma umire, u Švedskoj su neka jezera gotovo potpuno mrtva, a u regiji Pel u Nizozemskoj 90% drveća je umrlo zbog kiselih kiša uzrokovanih svinjskim izmetom.’*

Situacija je ista s amonijakom. Stočne farme uzrokuju 85% ukupnog isparavanja dušika u obliku amonijaka koji se smatra glavnim uzročnikom umiranja šuma. Amonijak iz životinjskih otpada i umjetnih gnojiva uzrokuje kisele kiše koje uništavaju vodeni i biljni život. 528.000 tona amonijaka godišnje isparava samo u Njemačkoj. Amonijak i dušik mogli bi se u znatnoj mjeri smanjiti reduciranjem stočnih farmi što znači promjenama u prehrani te redukcijom iznošenja životinjskog otpada. Ovo bi bilo poželjno ne samo radi ekološkog aspekta već također i ekonomskog – s obzirom na visoke troškove u svrhu pošumljavanja.

Institut za zdravlje i očuvanje okoliša Nizozemskoj navodi: ‘Dušik koji isparava u zrak iz životinjskog otpada u obliku amonijaka otrov je za okoliš koji uzrokuje kisele kiše i druge oblike kiselina. Plin amonijak koji dolazi iz štala gdje se drže goveda uzrokuje više štete nego svi automobili i tvornice na svijetu zajedno.’

* Isječci iz knjige Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan britanske autorice Juliet Gellatley

Sječa kišnih šuma

‘Ako pogledate izvan Europe, šteta u okolišu izazvana životinjama koje se uzgajaju za meso je još veća. Jedan od najvećih problema je sječa kišnih šuma kako bi se stvorio prostor za ispašu goveda. Divlje šume pretvorene su u pašnjake za stoku čije meso se prodaje za hamburgere u Europi i SAD-u. To se dešava svuda gdje postoje kišne šume, no većina uključenih zemalja ipak se nalazi u Centralnoj i Južnoj Americi. Ovdje se ne radi o samo par stabala, nego o području veličine Belgije koje posijeku svake godine. Od 1950. godine polovina svih svjetskih kišnih šuma je uništena.

‘To je jedan od najkratkovidnijih pristupa koji se može zamisliti jer je tlo kišnih šuma vrlo tanko i beživotno pa stoga treba zaštitu krova kojeg čine krošnje drveća. Tako da kao pašnjaci vrlo kratko traju. Nakon 6 ili 7 godina ispaše stoke tlo više čak ne može ni uzdržati travu pa se pretvara u prašinu.’*

Samo od 1966. do 1983. uništeno je 38% prašume uz Amazonu, koja je poznata kao pluća našega planeta. A dobro je znano do ova veličanstvena divljivna osigurava gotovo polovinu svih naši lijekova! Posljedica ovog bezobzirnog ponašanja jest da mnoge rijetke životinjske vrste migriraju, nestaju i izumiru, od kojih neke još nismo uspjeli niti otkriti!

Od 1970.više od 20 mil. hektara tropskih šuma pretvoreno je u stočne pašnjake! Milijuni hektara tropskih šuma uništava se svake godine radi stočnih pašnjaka. Ovo ubija i ugrožava mnoge životinjske vrste a također i tamošnje stanovništvo. S obzirom na ogromne potrebe mesne industrije za 40 godina tropskih šuma više neće biti. Već 1/3 Zemljine površine koristi se za stočne pašnjake!

‘Način na koji se postupa s jednim od najvrjednijih svjetskih izvora stvarno se čini luckast, no neki ljudi (kao što su zemljoposjednici) su se na taj način obogatili. Drvna masa i meso koje prodaju osigurava velike profite, a kada zemlja postane beživotna oni je jednostavno premjeste, posijeku novo drveće i postaju još bogatiji. Ljudi iz plemena koji žive u šumama prisiljeni su otići sa svoje zemlje, a ponekad ih čak ubijaju. Mnogi završe u gradićima sklepanim od baraka gdje skoro ne mogu preživjeti.

‘Kišne šume se uništavaju tehnikom udari i zapali. To znači da najbolje drveće posijeku i prodaju, dok ostalo obore na tlo, ispile i zapale. A to doprinosi još jednom drugom problemu-globalnom zagrijavanju.’*

Kišne šume sijeku prvenstveno zbog dobivanja jeftinih pašnjaka za uzgoj goveda i podmirivanja potražnje Amerikanaca za jeftinim hamburgerima. Polovica kišnih tropskih šuma već je uništena, a ekolozi predviđaju da će pri sadašnjoj brzini destrukcije sve tropske kišne šume nestati kroz 40 godina.

Također se iscrpljuju zalihe fosilnih goriva, zbog velike količine energije koju iziskuje proizvodnja mesa i drugih životinjskih proizvoda (11 puta više energije nego za proizvodnju žitarica). Eliminiranje tih proizvoda iz prehrane Amerikanaca kao i njihovog izvoza u druge zemlje rezultiralo bi 60-postotnim smanjenjem potreba SAD za naftom.

Sadašnje rezerve nafte u svijetu trajale bi 13 godina kada bi svi ljudi jeli meso. A kad bi svi počeli jesti voće i povrće, te iste rezerve trajale bi 260 godina!

* Isječci iz knjige Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan britanske autorice Juliet Gellatley