Pilići

Mrcvarenje pilića

Više od 700 milijuna pilića trenutačno se svake godine uzgaja i ubija u Velikoj Britaniji. Uobičajena tvornica pilića sastoji se od četiri reda kaveza, a na podu svakog kaveza ima oko 30-40.000 ptica. Radi učinkovitosti, današnji pilići ‘dizajnirani’ su da rastu dvostruko brže nego prije 30 godina. Njihove noge i srca, međutim, ne mogu pratiti taj rast. Rezultat toga jest da ptice brzo prerastu snagu svoga kostura, tako da noge doslovno pucaju ispod prevelike težine, te su neizbježno česte unakazujuće ozljede i bolovi u zglobovima te drugi skeletalni problemi.

Istraživanja objavljena 1992. u Veterinary Recordu ukazuju na to da 90% pilića ima uočljive abnormalnosti prilikom hoda, a u oko 26% slučajeva je vjerojatno da ptice pate od kroničnih bolova. Srce i pluća pilića za klanje također su pod stresom zbog brzog rasta: Agriculture and Food Research Council procjenjuje da oko sedam milijuna pilića svake godine umire zbog toga.

Oko dva i pol milijuna pilića umre prilikom ‘žetve’ za klanje; polovina umire od zatajenja srca i trećina od tjelesnih povreda: mnogim se pticama bedrena kost dislocira zbog toga što ih ‘grabilicama’ hvataju za jednu nogu, što uzrokuje unutarnje krvarenje i, u trećini slučajeva, pomiče kost u abdomen.

U kamionima na putu za klanje, ptice su stiješnjene u plastične ladice, gdje dolazi do dodatnih smrti i ozljeda jer im se vratovi ponekad slome prilikom zatvaranja tijesnih ladica. Na kraju putovanja, pilići su stavljeni pod lance i njihove se glave uranjaju u vodu kroz koju protječe električna struja. Ovo navodno onesvijesti većinu žrtvi, nakon čega im se režu grkljani.

Slično tomu, ptice koje se uzgajaju za jaja drže se u kavezima u koje stane oko 30.000 ptica, gdje ih pumpaju antibioticima i hranom koja može sadržavati prerađeno perje, ostatke drugih pilića i kokoši itd. Radi smanjivanja broja pomahnitalih ptica, stiješnjenih na sićušan prostor, te međusobnog kljucanja i ozljeđivanja, farmeri im vrućim rezačima režu kljunove.

Joseph Mauldin, znanstvenik za perad sa Sveučilišta u Georgiji, ističe: ‘Mnogo je slučajeva spaljenih nosnica i ozbiljne osakaćenosti zbog neispravnih procedura, koje nesumnjivo dovode do akutnog i kroničnog bola…’ (…) Pristup koji se traži od industrije peradi dobro je sumirao časopis Farmer and Stockbreeder 1982.: ‘Moderna “nesilica” je, uostalom, samo vrlo učinkovita mašina za pretvorbu, promjenu sirovog materijala – hrane – u konačan proizvod – jaje.’

Muške piliće bacaju u smeće i ostave ih da umru. Obično se bacaju u plastične vreće da se uguše, ili ih žive spale. Na svaku kokoš ‘nesilicu’ ide otprilike jedan ubijeni muški pilić.

Iz knjige Davida Edwardsa, The Compassionate Revolution, Green Books, 1998.

Objavljeno u časopisu Novi plamen

Pahulja života

Živa bića koja se u industriji proizvodnje jaja smatraju ‘vrlo učinkovitim pretvorbenim strojevima koji pretvaraju sirovi materijal (hranu) u konačni proizvod – jaje, uz male troškove održavanja’ (iz publikacije Farmer and Stockbreeder, 1982.) čovječanstvo je obilježilo nazivom ‘kokoši nesilice’.

Služeći se svjesnim i osjećajnim bićima kao živim proizvodnim strojevima, čovječanstvo godišnje proizvede oko 50 milijuna tona jaja.

Rođeni u tzv. valionicama, pod reguliranom toplinom inkubatora i u potpuno automatiziranim uvjetima, po dolasku na svijet maleni pilići neće čuti majčin glas, niti osjetiti kucanje srca i toplinu njezinog perja.

Njihove majke prisiljene su na neprestano parenje, sve dok ne postanu ‘neproduktivne’. Kao pripadnice proizvodnih jedinica koje se nazivaju ‘roditeljska jata’, majke su zadužene za proizvodnju oplođenih jaja za tzv. valionice.

Majkama iz ‘roditeljskog jata’ često su leđa prekrivena ranama od opetovanog penjanja pijetlova u procesu manipuliranog i planskog silovanja zbog proizvodnje što veće količine oplođenih jaja.

I premda se, po samom rođenju, put male braće – muških pilića – razdvaja od puta kojim kreću njihove sestrice, u jednome je taj put sličan – niti jedni, niti drugi, nikad neće vidjeti sunčevo svjetlo.

Put malih sestrica vodi prema paklu baterijskih kaveza ili u pretrpane hangare tzv. slobodnog (free-range) uzgoja. Prvi osjet koji će iskusiti u svom životu bit će izuzetna bol izazvana užarenom oštricom kojom će im biti odsječen kljun. Navedeni brutalan postupak, tzv. debekacija provodi se da bi se umanjilo međusobno ozljeđivanje u neprirodno skučenim i pretrpanim uvjetima koji ih očekuju.

Bilo da će odživjeti svoju bijedu u baterijskim kavezima u kojima neće moći niti rastegnuti krila i gdje će lomiti nožice saplićući ih o žičani pod ili izranjavane, ozlijeđene i skoro spaljenih očiju od isparavanja amonijaka iz koncentriranog izmeta u pretrpanim tzv. hangarima slobodnog uzgoja, njihov će život završiti nakon najviše dvije godine.

Tijekom njega, male sestrice iskusit će i postupak prisilnog mitarenja – teškog šokiranja kroz potpuno jednotjedno uskraćivanje hrane, vode i svjetla – koje rezultira opadanjem perja i izaziva novi period nesenja.

Unutar svog bijednog života male će sestrice donijeti na svijet do 300 jaja godišnje. Kad njihova mala tijela budu ‘potrošena’ i sposobnost za stvaranje jaja počne opadati, bit će prodane po najnižoj mogućoj cijeni i ugušene ili odvedene na klanje. Njihova izmrcvarena, napaćena tijela više nemaju nikakvu vrijednost. Ubijene i samljevene sestrice najčešće se koriste za juhe, za mačju i pseću hranu ili samo kao gnojivo.

A mala braća?

Maleni mužjaci nikada neće izaći iz tzv. valionica. Muški pilići smatraju se neželjenim nusproizvodom postupka valjenja. Budući da ne legu jaja, niti su poželjni za mesnu industriju, kao drukčija vrsta od pilića ‘brojlera’, maleni mužjaci nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.
U istom danu svog dolaska na svijet, malene mužjake ubijaju gušenjem plinom, bacanjem u strojeve za mljevenje dok su još živi ili ih žive bacaju u kontejnere za smeće gdje umiru od gušenja i dehidracije.

Procjenjuje se da se na svaku rođenu ‘nesilicu’ rađa po jedan muški pilić. Svake godine u svijetu se utamničeno drži oko pet milijardi ‘koka nesilica’.

Svake godine čovječanstvo ubije milijarde neželjenih muških pilića.

Potražnjom za jajima i proizvodima koji ih sadrže naručujete još veći broj pilića koji će biti doneseni na ovaj svijet, još veći broj sestrica koje će biti surovo iskorištavane, iscrpljivane i ubijene i još veći broj male braće kojima neće biti dana nikakva prilika za život.

Slobodni od ropstva i iskorištavanja oni mogu živjeti i preko deset godina. Kao i sve druge životinje, oni žele štiti, hraniti i njegovati svoje potomke. Ova osjetljiva živa bića zaslužuju naše poštovanje i našu zaštitu. Pružite im priliku za život dostojan življenja.

Bojkotirajte proizvodnju jaja – izbacite ih iz svoje prehrane!

Napisao: Vedran Romac

Mračna priča – foie gras

Francuska nosi većinu svjetske proizvodnje pačje i guščje jetre (foie gras), što iznosi 10.000 tona – pri čemu se jetra gusaka i pataka groteskno povećava okrutnim prisilnim hranjenjem. Ali nehumano prisilno hranjenje provodi se i na američkim farmama – u New Yorku i Californiji.

Najbeskrupuloznija okrutnost

1991. godine PETA je istražila proizvodnju pačje jetre u Commonwealth Enterprises, tvrtki koja je smještena u njujorškoj četvrti Catskills. Unatoč tome što su djelatnici Commonwealtha više puta izjavili kako pačju jetru proizvode bez prisilnog hranjenja pataka, inspektori PETA-e primijetili su i dokumentirali sljedeće: Tri puta dnevno radnici su ulazili u malene odjeljke za patke u zgradi tvorničke farme. Patke su znale što im se sprema te su se naprezale da pobjegnu što dalje od ljudi. Radnici bi zgrabili jednu patku za drugom, čvrsto ih stisnuli, prisilili ih da otvore kljun i zatim bi im niz grlo gurnuli dugačku metalnu cijev, sve do želuca. Zatim bi pritisnuli pipac koji je bio pričvršćen uz svaku cijev, nakon čega bi pumpa na zračni potisak nagurala trećinu dnevnih 3-3,5 kilograma žitne smjese u želudac svake pojedine patke. Savki je radnik zadužen za prisilno hranjenje 500 ptica tri puta dnevno. Toliko pataka ugiba zato što im se želudac rasprsne od prenatrpanosti da oni radnici koji ubiju manje od 50 pataka od ‘svojih’ 500 dobiju bonus. Nakon četiri tjedna prisilnog hranjenja patke bivaju zaklane. Njihova je jetra 6 do 12 puta veća od normalne i izgleda kao blijeda, napuhana smjesa veličine dinje, a ne kao malen, čvrst i zdrav organ. Jedan je radnik rekao inspektorima PETA-e da u grlima nekih pataka osjeća kvržice poput tumora, koje su uzrokovane prisilnim hranjenjem. Jedna je patka imala vratnu ozljedu punu crva, koja je bila tako teška da se iz nje izlijevala voda dok je pila. Radnici obično nose patke držeći ih za vrat, zbog čega se one guše i u očaju ispuštaju izmet. Pačja jetra prodaje se kao ‘delikatesa’, koja do osnivanja Commonwealtha u Americi nije bila dostupna ‘svježa’ – već samo procesirana kao pâté de foie gras – zbog ograničenja u uvozu. Za foie gras koriste se samo muške patke – one proizvode veću jetru i smatraju se sposobnijima da izdrže četiri tjedna torture. Ženski pačići tretiraju se kao smeće – doslovce. Radnici Commonwealtha viđeni su kako ženskim pačićima pune najlonske vreće te ih zatim vežu i bacaju u kante za smeće pune kipuće vode. Preživljene su ubijali razbijajući im glave o kantu za smeće.

Što kažu stručnjaci

Veterinari koji su pogledali video istražitelja PETA-e i pročitali njihove bilješke s mjesta događaja izjavili su kako takvo prisilno hranjenje oštećuje ždrijelo i jednjak tako teško da patke nakon kraćeg vremena uopće više ne mogu same jesti; pri upotrebi jedne te iste cijevi na tolikom broju pataka bez čišćenja postoji visoki rizik od infekcije; također, postoji velika vjerojatnost da hrana uđe u pluća te uzrokuje upalu. Jedan je veterinar koji je pratio policiju prilikom racije u tvrtki Commonwealth Enterprises rekao: ‘Sve su patke pokazivale znakove bolesti. Mnoge od njih nisu bile sposobne hodati ili stajati. Na nekima su se primjećivale i deformacije kljuna’. Drugi je izjavio: ‘(Prisilno hranjenje) može uzrokovati povrede kljuna i jednjaka. … Ptice izgledaju bolesno; oči su im mutne, a perje neuredno’. Treći je veterinar u pratnji policije primijetio da ‘nijedna od pataka nije nastojala urediti perje. Samo patke koje ozbiljno pate od stresa ili bolesti dopustit će da im perje propadne do onakve mjere kao što smo to vidjeli na video vrpci’. Patolog iz Ureda za zaštitu životinja države New York, koji je pregledao patke iz Commonwealtha, izjavio je: ‘Da se ovako nešto događa psima, tome bi se odmah stalo na kraj’. Izrazio je svoj užas pri pogledu na njihovu ‘strašno uvećanu jetru, koja je proizvod prisilnog pretrpavanja hranom (jetra lako puca i pri manjoj traumi)’ te na ‘izranjavanu jetru s izlijevom krvi u trbušnu šupljinu’, koju je zamijetio kod jedne patke. ‘Takav uzgoj i postupak s pticama prelazi granice prihvatljivih normi poljoprivrede i zdravorazumskog postupanja sa životinjama’. Brojni veterinari New Yorka potpisali su izjavu da bi trebalo zabraniti proizvodnju guščje i pačje jetre, budući da ona nije ništa drugo do ozbiljna jetrena bolest, naime hepatitička lipidoza: ‘Životinje se u tim uvjetima osjećaju krajnje bolesno. Proizvodnja guščje i pačje paštete je po definiciji čisti slučaj okrutnosti prema životinjama’. Nobelovac i stručnjak za guske Konrad Lorenz zamoljen je da pročita Europskom parlamentu izvješće kojim se promiče proizvodnja guščje jetre. Lorenz je odbio, izjavivši da se ‘zajapurio od bijesa’ dok je čitao izvješće. ‘Moj stav prema ‘mišljenju stručnjaka’ koje dopušta daljnje nasilno debljanje gusaka može se izraziti u nekoliko riječi: to ‘mišljenju stručnjaka’ je sramota za cijelu Europu’.

Pâté de Folie

Foie gras i pâté de foie gras mogu uzrokovati zdravstvene smetnje i bolesti kod ljudi kao što to čine kod nesretnih ptica koje ih u mukama proizvode. Foie gras sadrži 85 posto kalorija iz masti – više nego dvostruko u odnosu na hamburger! Kardiolog David T. Nash ističe: ‘Ta je mast uglavnom palmitička kiselina, zasićena mast za koju je poznato da povećava kolesterol’.

Što vi možete učiniti

Nemojte kupovati foie gras ili bilo koji proizvod na njegovoj osnovi. Zatražite od restorana i trgovina koje prodaju foie gras da odmah obustave prodaju i umjesto toga ponude vegetarijansku paštetu. Podržite zakon kojim se zabranjuje prisilno hranjenje.

Reference
Collum, Joe, WOR News I-Team report, WOR, New York, 2. travnja 1992.
Brawley, Peggy, ‘Quack Team of New York Farmers Helps Foie Gras Fly on U.S. Menus,’ People, 16. prosinca 1985.
Donovan, Michael E., official United States Department of Agriculture/Food Safety and Inspection Service letter, 11. travnja 1996.
Carson, L. Pierce, ‘Ducking the Issue,’ Napa Register, 18. ožujka 1992.
Hodge, Tatty M., M.S., D.V.M., potpisana izjava, 18. studenoga 1991.
Dunayer, Eric, V.M.D., potpisana izjava, 7. studenoga 1991.
Thacher, Wendy, D.V.M., potpisana izjava, 19. studenoga 1991.
Stone, Ward B., pismo Davidu Cantoru, PETA, 6. svibnja 1992.
Stone, Ward B., pismo Dr. Ericu Harteliusu, direktor, Sullivan County Animal Control, 13. studenoga 1991.
Lorenz, Konrad, prijevod pisma Dr. Dieteru Backhausu, uredniku Grzimeks Tier/Sielmanns Tierwelt, 1. rujna 1983. (ljubaznošću Compassion in World Farming, Petersfield, Engleska).
Nash, David T., M.D., F.A.C.P., F.A.C.C., pismo Wendy Thacher, D.V.M., 3. prosinca 1991.