Transport

Transport životinja

Uz transport životinja, najčešće od farmi gdje su uzgajane do klaonice, vezani su velika patnja i okrutnost prema životinjama. Iako zakoni pojedinih država propisuju uvjete pod kojima se životinje mogu prevoziti, transport životinja uključuje više od konačnog putovanja do klaonice. Danas je još uvijek uobičajeno da se životinje uzgajaju na farmama koje mogu biti udaljene i stotinama kilometara od klaonica, a transport životinja kamionima, brodom i avionom iz jedne države u drugu uključuje glad, žeđ, izloženost raznim vremenskim uvjetima i prenatrpanosti.

Životinje često provedu i do 48 ili 72 sata u kamionima, a da nisu iskrcane te su prisiljene obavljati nuždu u kamionu. Životinje koje se prvi put u svom životu stavljaju u kamion uplašene su, osobito ako ljudi koji ih utovaruju s njima postupaju žurno i grubo. Nakon jednog ili dva dana provedena u kamionu bez hrane ili vode one su užasno žedne i gladne. Pri transportu zimi, hladni vjetrovi mogu dovesti do ozbiljnih prehlada, a tijekom ljeta sunce i vrućina pridonose dehidraciji. Teško je zamisliti patnju i stres koje životinje proživljavaju kroz strah, mučninu zbog putovanja, žeđ, glad, iscrpljenost i prehlade.

Dvije glavne reakcije životinja tijekom transporta su ‘skupljanje’ i ‘putna groznica’. Sve životinje gube na težini tijekom transporta. Do dijela gubitka te težine dolazi zbog dehidracije i pražnjenja probave, no česti su i dugotrajni gubici težine. Nije neobično da na jednom putovanju vol težak 360 kg izgubi 31 kg ili 9 posto svoje težine i može biti potrebno više od tri tjedna da životinja nadoknadi taj gubitak. Do tog ‘skupljanja’ dolazi zbog stresa kojem je životinja izložena. ‘Putna groznica’ je vrsta pneumonije koja pogađa životinje nakon transporta, a povezana je s virusom kojem se zdrave životinje bez problema mogu oduprijeti; ozbiljan stres, međutim, oslabljuje njihov imunološki sustav.

Životinje koje se ‘skupljaju’ i dobivaju putnu groznicu bile su izložene ekstremnom stresu, no to su one koje uspiju preživjeti transport. Druge umiru prije dolaska na odredište ili dolaze sa slomljenim udovima i drugim povredama. Zimi se smrzavaju do smrti, a ljeti kolabiraju od žeđi i vrućine. Umiru ležeći bez ikakva nadzora u oborima, od ozljeda zadobivenih pri padu sa skliske rampe za ukrcaj. Guše se kad se druge životinje penju na njih u prenatrpanim, nemarno natovarenim kamionima. Umiru od gladi i žeđi zbog nemara ljudi ili od stresa izazvanog užasnim iskustvom transporta. Smrti životinja koje ljudi svakodnevno konzumiraju uvijek su dio cjelokupnog procesa koji je prethodio klanju.

Reference: Peter Singer, knjiga Oslobođenje životinja, Ibis grafika, 1998., Zagreb.

Transport životinja u brojkama

  • U 2002. godini u europskim klaonicama ubijeno je 27 milijuna goveda (uključujući i telad), 203 milijuna svinja i 4,5 milijardi brojler pilića. (Eurostat 2004.)
  • 2005. Europska komisija je izvijestila da su istraživanja pokazala kako građanstvo EU konzumira približno 35 milijuna tona mesa godišnje – oko 92 kg po osobi plus 5 kg jestivih iznutrica.
    Preko 350 milijuna četveronožnih farmskih životinja prevozi se po Europi svake godine pretežno cestovnim prometom. (RSPCA 2004.)
  • 6 milijuna farmskih životinja svake se godine prevozi po Europi na dugačkim putovanjima koja iznose preko 8 sati što je generalno prihvaćena granica koja određuje ‘dugo’ putovanje. (Eurogrup for animals, CIFW, tiskovna konferencija 2007.)
  • 3 milijuna farmskih životinja transportira se na ogromne udaljenosti unutar zemalja EU i dalje na putovanja koja traju od 30 do 90 sati pa i više od toga. Također, iz zemalja EU se svake godine izvozilo preko 200 tisuća goveda prema Srednjem istoku i sjevernoj Africi, uglavnom zbog klanja. Ubrojivši i ostale rute u zemlje Trećega svijeta broj izvezenih goveda premašivao je 300 tisuća. Tijekom 2002. godine samo iz Njemačke, Francuske i Irske u libanonske klaonice poslano je preko 200 tisuća goveda. Transport farmskih životinja izvan granica EU koji uključuje uvoz i izvoz u/iz zemalja Trećega svijeta, ne računajući perad, kretao se oko 20 milijuna životinja godišnje. (Eurostat 2005). Nakon velikog protivljenja javnosti koja je putem intenzivnih kampanja organizacija za dobrobit životinja saznala ekstremne i iznimno okrutne uvjete ove transportne rute 2006. godine dolazi do znatnog pada izvoza iz zemalja koje iznose redovnu trgovinsku statistiku (zbog ukidanja subvencija kojima je EU poticala taj trgovinski put). Međutim izvoz se nastavlja iz istočnih zemalja Europe (osobito Rumunjske), brojke postaju nejasne, a situacija otežana za praćenje. (WSPA 2008.)
  • Jedna od najvećih trgovinskih ruta i najduža transportna destinacija unutar EU je redovan godišnji izvoz 2 milijuna praščića i svinja iz Nizozemske u Španjolsku i Italiju. Oko 1,6 milijuna praščića i mladih svinja se šalje na put do novih destinacija zbog daljnjeg tova. Nadalje, 350 tisuća starijih svinja putuje prema klaonicama. (WSPA 2008.)
  • Tijekom 2002. godine iz Mađarske u Italiju je prevezeno 876 tisuća janjadi mlađe od godinu dana u svrhu klanja ili daljnjeg tova. Iste godine iz Rumunjske u Grčku zbog istog razloga prevezeno je 680 tisuća janjadi. Ova transportna ruta predstavlja najveći trgovinski put za ovu skupinu životinja u Europi. Transportni put ovaca iz Španjolske, Italije, Bugarske i Rumunjske u Grčku osobito je ozloglašen i istican zbog učestalog kršenja većine zakonskih regulativa EU o transportu životinja. (RSPCA, WSPA 2008.)
  • Tijekom 2002. godine iz njemačkih farmi za proizvodnju mlijeka u Italiju je zbog daljnjeg tova (koji prethodi klanju) prevezeno 253 tisuća ‘beba’ – telića starih tjedan dana. Iste godine iz poljskih farmi u Italiju je prevezeno 172 tisuće telića starih tjedan dana iz istog razloga. (WSPA 2008, Lebegge: LIVE ANIMAL TRANSPORT IN EUROPE : STATUS REPORT, CONTEXT – TOWARDS AN ALTERNATIVE) EU Uredba 1/2005 o transportu životinja koja je stupila na snagu 5. siječnja 2007. odredila je da telići koji putuju preko 100 km moraju biti stari najmanje 10 dana.
  • Od 1999. godine do 2007. godine je u EU iz Velike Britanije uvezeno oko 1,5 milijuna ovaca koje su poslane u klaonice Francuske, Belgije, Njemačke, Nizozemske i Italije. (DEFRA 2008.)
  • U 2003. godini 170 tisuća janjaca je izvezeno iz Francuske u Španjolsku. Iste godine 105 tisuća janjaca prešlo je isti put – iz Španjolske prema francuskim klaonicama. (Animal’s Angels 2008.)
  • Svake godine 30 tisuća konja se transportira iz Poljske u Italiju. Tisuće konja se prevozi iz drugih zemalja istočne Europe i Španjolske u Italiju samo zbog jednog razloga – ukoliko su zaklani u talijanskim klaonicama njihovo meso se može prodavati kao ‘tradicionalni talijanski’ proizvod. Zbog navedenog razloga životinje trpe put od 36 do 46 sati unutar kojeg se krše gotovo sve zakonske odredbe EU. Konji iz istočne Europe završavaju svoja putovanja i u francuskim i belgijskim klaonicama – procjenjuje se da sveukupni broj transporta konja unutar EU iznosi oko 100 tisuća godišnje. (Animal’s Angels, WSPA 2008.)

Reakcije određenih vrsta životinja s farmi u transportu

Transport kokoška i ostalih ptica s farmi je najveće i najmasovnije kretanje u komercijalnom stočarstvu u svijetu. Samo u 2000. godini u svijetu je prevoženo više od 40 milijardi pilića, preko šest puta više od brojke cjelokupne ljudske populacije.

Kokoške i ostali ptice sa farmi

Kokoške i ostale ptice s farmi spadaju u najplašljivije farmske životinje i najizloženije su fizičkim ozljedama koje nastaju kao posljedica hvatanja, utovara i prijevoza. Lomovi kostiju, krvarenja i hematomi su najčešće ozljede (procjena višestrukih lomova kostiju kod pilića brojlera iznosi čak i do 95%) koje nastaju kao posljedica izuzetno grubog rukovanja njima i pretrpavanja u prljavim i uskim sanducima ili kavezima za transport. Zbog stresa uplašene ptice često konstantno izbacuju izmet, a vrlo česta praksa da se sanduci sa pticama smještaju jedan na drugi tijekom transporta dovodi do situacija da izmet prolazi kroz podove sanduka čineći ionako bijedne uvjete još gorima. U praksi transporta u specijalnim plastičnim ladicama dolazi do dodatnih smrti zbog lomljenja vratova prilikom zatvaranja poklopaca.

Svinje

Dugotrajan transport osobito iscrpljuje ove životinje zbog prakse izuzetno dugih perioda u kojima ostaju bez hrane i vode. Međutim, fizički i psihički stres osobito se povećava u ovom slučaju i zbog činjenice da svinje trpe tzv. ‘bolest kretanja’ (svinje pokazuju visoku razinu osjetljivosti na buku, kretanje, promjene u okolini i sl.) koja se manifestira kroz izlučivanje sline, povraćanje, proljev, povećanje tjelesne temperature i apatiju. Osobit problem povezan s transportom svinja je i ‘sindrom stresa’ koji se ispoljava kao maligna hipertermija (PSS – Porcine Stress Syndrome, odnosno ‘svinjski stresni sindrom’), ozljede, oštećenja tkiva i kože kao i zaraza salmonelom. Prisiljene stajati u vlastitom izmetu, trpiti visoke temperature kao i sve ostale faktore stresa, iscrpljene i prestravljene svinje mogu tijekom mučnih putovanja postati vrlo agresivne i početi napadati životinje oko sebe koje nisu sposobne pobjeći, pri čemu dolazi do čestih pojava ugriza i trganja ušiju. Osobito stresan faktor su ‘miješani’ prijevozi – putovanja s nepoznatim ili neprijateljskim vrstama koja se često primjenjuju kod dužih transporta.

Goveda

Najčešći i izrazit problem u transportu goveda i teladi su pretrpanost transportnog prostora i bolesti kao posljedica narušenog imunološkog sustava. Pretrpanost znatno povećava razinu stresa koji životinje trpe i dovodi do međusobnog ozljeđivanja i smrti uslijed padova s utovarnih rampi, međusobnog gaženja i udaranja. Međutim, istraživanja provedena tijekom 1990-ih godina prošlog stoljeća pokazuju i sljedeću korelaciju tog stresnog faktora, činjenice kretanja vozila i povećanja potrošnje energije životinje da bi izdržala putovanje:
Kad četveronožna životinja stoji na površini vozila u pokretu (kao što je kamion), ona mora pozicionirati svoje noge izvan normalnog područja tijela u pokušaju da održi ravnotežu, a iz istog razloga ona mora dodatno koračati izvan tog područja u određenom pravcu ukoliko je podvrgnuta ubrzanju vozila. Ovi faktori znatno doprinose dodatnom iscrpljivanju životinja i stavljaju ih u siutaciju povećane potrebe za hranom i vodom.
Osim pretrpanosti i ostali čimbenici stresa kojima su životinje izložene tijekom transporta djeluju na znatno narušavanje imunološkog sustava koji je glavna i jedina obrana životinje protiv infekcija. Osobito zastupljeno obolijevanje tijekom transporta goveda je upala pluća izazivana virusom goveđeg herpesa ili bakterijom pasteurelle, čemu se u normalnim životnim uvjetima imunološki sustav životinje odupire bez poteškoća. Stalna izloženost stresu rezultira i znatnim gubitkom težine kao posljedicom učestalog pražnjenja crijeva i dehidracije.

Ovce

Iako ovce nešto lakše podnose nedostatak hrane i vode uobičajen na dugim putovanjima no druge vrste farmskih životinja, istraživanja provedena krajem 1990-ih su pokazala da nakon 24 sata ovce i janjad gube i do 8% tjelesne težine, što je posljedica učestalog izbacivanja izmeta (Knowels, 1989 – The welfare of animals during the transport, EC). Kao i kod svih drugih životinja, takva reakcija je posljedica iznimnog psihičkog stresa životinje tijekom transporta. Međutim, istraživanja su nadalje pokazala da i nakon dužih perioda žeđi ovce često ne piju vodu iz izvora koji im nije poznat.

Najveći svjetski izvoznik ovaca je Australija koja pomorskim putevima godišnje izvozi oko 6 milijuna ovaca u zemlje Srednjeg istoka. Zbog osobito okrutnih uvjeta koji vladaju na toj transportnoj ruti Australija je privukla svjetsku pozornost. Desetci tisuća ovaca, nakrcanih u kaveze naslagane jedan na drugog i do osam katova visine, redovito umiru od gladi na brodovima iz Australije iz jednostavnog razloga jer nakon života provedenog na pašnjacima nisu sposobne prepoznati koncentriranu zamjensku hranu. Tijekom 2003. godine u svim transportima prema Srednjem istoku umrlo je 60.000 ovaca. Istraživanje koje je provedeno na 145 transporta utvrdilo je okviran prosjek od tisuću umrlih ovaca po jednom putovanju (Noriss, Richards 1989., Save the sheep.com). Istraživanja istih autora pokazala su da je kod 1/3 umrlih životinja uzrok smrti gušenje ili gaženje do smrti. U kasnijim etapama putovanja izmet se nagomilava u takvoj količini da neke životinje bukvalno zaglavljuju u njemu i ostaju nepomične. Norris i suradnici (1990.) iznose primjere iznemoglosti, anoreksije, odbijanja hrane koji potvrđuju činjenicu da je transport toliko traumatičan događaj da mnoge ovce jednostavno prestaju jesti unatoč vlastitim potrebama i dostupnosti hrane (Save the sheep.com).

Praksa okrutnog postupanja

Ljudski odnos prema farmskoj životinji kao prema predmetu tj. robi počinje puno prije nego što ostaci njenog tijela završe na tanjurima; u mnogome on je takav već od samoga rođenja životinje.

Odnos prema životinjama tijekom transporta isti je kao i pri transportu predmeta u dvije činjenice; u trgovini i predmeti i životinje postaju samo roba koja ima isključivo novčanu vrijednost i koja treba stići do odredišta uz poželjan što manji postotak “oštećenja”. Druga činjenica je hladna i okrutna ljudska svjesnost da, kao ni predmeti, niti životinje neće moći nikada same “svjedočiti” za sebe.

Osobita okrutnost koja prati ljudsko postupanje sa životinjama tijekom trnsporta proizlazi upravo iz činjenice da životinje kao živa bića imaju svoju svijest, osjećaju bol, glad i žeđ, proživljavaju emocije tuge, straha i panike, pokazuju želje i, poput čovjeka, posjeduju volju za životom.

Za razliku od predmeta – životinje ‘imaju’ ponašanje.

Ne kreću se dovoljno brzo koliko bi trebale, niti uvijek u pravcu koji se očekuje, posrću i padaju, i iscrpljene do kraja ili paralizirane od straha nisu u stanju ustati na svoje noge.

Brojni foto i filmski zapisi snimljeni po svim svjetskim transportnim rutama, a osobito na mjestima utovara/istovara životinja kao što su luke, postaje, sajmovi, klaonice i sl., svjedoče o čestoj iznimnoj okrutnosti kojoj su životinje izložene.

Metode okrutnosti u osnovi se mogu podijeliti na dvije kategorije:

- okrutnost pri utovaru/istovaru i “redovnom rukovanju”: udaranje rukama, nogama, tupim i oštrim predmetima u svrhu ubrzavanja hoda, guranje i bacanje s utovarnih rampi s posljedicama lomljenja ekstremiteta (istovar u klaonicama), lomljenje njuški nerastima da bi se ‘spriječilo’ međusobno napadanje kao posljedica panike i straha (utovar), redovito korištenje štapova za izazivanje elektro-šokova (tzv. ‘štap za stoku’) i sl.

- izazivanje bola i postupanje sa klonulim i apatičnim životinjama (tzv. downer) i životinjama u stanju šoka: savijanje, gnječenje i lomljenje repova, nabijanje prstiju u oči i povlačenje za oči, ubadanje oštrim predmetima, udaranje, gnječenje i ozljeđivanje osobito osjetljivih dijelova tijela kao što su genitalije, neprestano korištenje eletro-šokova na genitalijama, vezanje za udove te vuča, podizanje i ispuštanje pomoću mehaničkih sredstava (npr. dizalice), guranje i utovar klonulih životinja viličarima i sličnim mehaniziranim sredstvima i sl.