Kućne životinje

Kućne životinje, životinje koje žive s nama, koje su uz nas, koje s nama dijele naš životni prostor, hranu, našu sreću i našu tugu.

To su životinje koje smo u jednom trenutku, promišljeno ili potaknuti impulsom, uzeli k sebi odabravši ih za naše prijatelje, suputnike, pratitelje, članove obitelji. To su životinje koje nam uljepšavaju dane unoseći u njih opuštenost, radost i veselje nesebičnom odanošću, privrženošću, vjernošću, nepatvorenom i nehinjenom ljubavlju. No, one nisu tu kako bi nam služile, bile ukras ili igračka. One postoje zbog svojeg vlastitog razloga, a mi imamo odgovornost da se o njima skrbimo uvažavajući njihove potrebe. Selidba, godišnji odmor, dolazak novog člana obitelji ili bilo koji drugi razlog nisu isprika za zanemarivanje, zlostavljanje, napuštanje ili ubijanje!

Nemojte nikada kupovati životinje, jer su uz trgovinu životinjama povezani ogromna patnja i umiranje. Nemojte nikada darivati ili udomljavati životinju kako biste udovoljili djeci i ako svi članovi obitelji nisu suglasni i spremni brinuti se o životinji dugi niz godina. Ako zaista želite pomoći, udomite neku od brojnih napuštenih i neželjenih životinja!

Ljudi koji su nasilni prema životinjama rijetko se zaustavljaju na tome

Nasilno ponašanje prema životinjama već dugo je poznato kao indikator opasne psihopatologije koja se ne odnosi samo na životinje. ‘Svatko tko je stekao naviku gledanja na život bilo kojeg živog bića kao bezvrijednog, u opasnosti je da dođe na ideju da su ljudski životi također bezvrijedni’, napisao je humanist dr. Albert Schweitzer. ‘Ubojice … vrlo često počinju ubijanjem i mučenjem životinja kad su bili djeca’, kaže Robert K. Ressler, koji je radio na razvoju profila serijskih ubojica za FBI. Istraživanja su uvjerila sociologe, donositelje zakona i sudove da nasilno ponašanje prema životinjama zaslužuje našu pažnju. Ono može biti prvi znak patološkog nasilja koje dovodi do ljudskih žrtava.

Zlostavljanje životinja nije rezultat samo neke sporedne mane u osobnosti, nego je puno vjerojatnije simptom dubokog mentalnog poremećaja. Istraživanja u psihologiji i kriminologiji pokazuju da se ljudi koji su okrutni prema životinjama ne zaustavljaju na tome; mnogi od njih postanu okrutni i prema ljudima.

U FBI-u je otkriveno da je okrutnost prema životinjama jedna od značajki koja se redovito pojavljuje u računalnim zapisima o serijskim silovateljima i ubojicama, a standardni priručnici za dijagnostiku i liječenje psihijatrijskih i emocionalnih poremećaja navode okrutnost prema životinjama kao dijagnostički kriterij za obradu tih poremećaja.

Istraživanje koje su proveli Northeastern University i SPCA iz Massachusettsa pokazalo je da za ljude koji zlostavljaju životinje postoji pet puta veća vjerojatnost da će počiniti nasilnički zločin prema ljudima. Prema upravitelju zatvora San Quentin u Kaliforniji, većina zatvorenika osuđenih na smrt zbog ubojstva, ‘vježbala’ je svoje zločine na životinjama.

Zloglasni ubojice

Kao dijete je, serijski ubojica i silovatelj Ted Bundy – kojemu je dokazana krivnja za dva ubojstva, ali se sumnja da je ubio više od 40 žena – bio svjedokom očevog nasilja nad životinjama, a i on sam je kasnije mučio životinje.

Earl Kenneth Shriner, koji je silovao i probo nožem sedmogodišnjeg dječaka, u svom je susjedstvu bio poznat po vješanju mačaka i mučenju pasa.

David Berkowitz, osuđen zbog 13 ubojstava i jednog pokušaja ubojstva, ustrijelio je susjedovog psa labradora.

Brenda Spencer, koja je počela pucati iz vatrenog oružja u kalifornijskoj školi, ubivši dvoje djece i ozlijedivši devetoro drugih, opetovano je zlostavljala životinje, često im paleći repove.

Serijski ubojica i kanibal Jeffrey Dahmer je glave pasa i mačaka nabijao na kolac.

Okrutnost prema životinjama i nasilje u obitelji

Istraživanja su pokazala da je zlostavljačeva prva žrtva često životinja koja živi u vlastitom domu, a druga bračni partner ili dijete. Često, zlostavljači kontroliraju svoje žrtve, poput npr. bračnog partnera, pomoću prijetnji, mučenja i/ili ubijanja žrtvinih kućnih životinja.

Istraživanje ‘Nasilje nad ženama’, objavljeno u veljači 2000., pokazuje da je od 111 zlostavljanih žena s kućnim životinjama u skloništu u Južnoj Karolini, gotovo polovica izjavila da je njihov prijašnji ili sadašnji muški partner prijetio njihovoj životinji ili je zlostavljao.

Istraživanje napravljeno 1995. u skloništima u Wisconsinu gdje su smještene žene zlostavljane u obitelji, pokazuje da je 80 posto njihovih zlostavljača bilo nasilno prema njihovim životinjama.

Istraživanje napravljeno 1997. pokazalo je da su djelatnici u 85 posto najvećih skloništa za zlostavljane žene u 48 država SAD-a primili prijave žena o incidentima zlostavljanja životinja.

Istraživanje koje uspoređuje 101 ženu koja je živjela s kućnim životinjama u pet skloništa u Utahu, sa 120 žena koje su također živjele sa životinjama, ali nisu doživjele nasilje u obitelji, otkriva skoro 50 postotnu razliku u prijavljenim slučajevima zlostavljanja kućnih životinja.

Okrutnost prema životinjama, okrutnost prema djeci

Kako je zlostavljanje u obitelji usmjereno prema slabijima, zlostavljanje životinja i zlostavljanje djece često idu ruku pod ruku. Roditelji koji zanemaruju potrebe životinje ili je zlostavljaju mogu također zlostavljati ili zanemarivati i vlastitu djecu.

Iako je zlostavljanje životinje važan pokazatelj zlostavljanja djece, roditelj nije uvijek taj koji nanosi zlo životinji. Djeca koja zlostavljaju životinje mogu to raditi zato jer su tu lekciju naučili u vlastitom domu; kao i njihovi roditelji, oni na ljutnju ili frustraciju reagiraju nasilno. Njihovo nasilje je usmjereno na jedino živo biće u obitelji koje je ranjivije od njih samih – na životinju. Jedan stručnjak kaže: ‘Djecu u nasilničkim domovima karakterizira… učestalo sudjelovanje u hijerarhijskom zlostavljanju’, u kojem ona mogu osakatiti ili ubiti životinju. Zaista, nasilje u vlastitom domu je najčešći razlog za dječju okrutnost prema životinjama.

Od 57 obitelji u New Jerseyu koje zlostavljaju djecu, u 88 posto njih su i životinje u kući bile zlostavljane. Neobjavljena studija Franka Ascionea sa Sveučilišta u Utahu ukazuje na vrlo česti obrazac prema kojemu djeca koja su žrtve nasilja imaju veću vjerojatnost da postanu zlostavljači životinja. Ascione je otkrio da je prema životinjama okrutno 25,5 posto fizički zlostavljane djece, 13,2 posto seksualno zlostavljane djece te 34 posto i fizički i seksualno zlostavljane djece, dok je samo 4,7 posto djece koja nisu zlostavljana okrutno prema životinjama.

Životinje kao artikli

Šećemo ulicama prepunim izloga iz kojih nam se nudi razna roba, plijeneći našu pozornost. Ulazimo u trgovine kako bismo provjerili ima li nešto među tom robom što nama odgovara, što nam je lijepo ili korisno. Isprobavamo i dodirujemo nešto što uzimamo zdravo za gotovo i što odbacujemo s vremenom.

Nakon što smo sve razgledali, pregledali i odlučili što ćemo kupiti, slabo informirano osoblje nam pakira robu u neku od uglavnom neprikladnih ambalaža. Plaćamo popriličnom svotom novaca svoj trendi izbor i krećemo kući zadovoljni što i mi imamo – štakora u vreći, ribu u vrećici, pticu u kavezu…!?

Milijuni takvih prizora događaju se svakodnevno diljem planeta. Životinje se uzgajaju u masovnim količinama u strahovito lošim uvjetima za život, u kojima mnoge umiru od pomanjkanja i neodgovarajuće skrbi. Oplođuju se majka i sin, brat i sestra… Uvoze se egzotične životinje koje pretrpe duga i stresna putovanja kako bi dospjele u nečiji dom, gdje se potom smještaju u malene terarije s neodgovarajućom umjetnom klimom. Neke od njih godinama pate, druge umiru brzo. Kupuju se životinje koje su trenutačno popularne, a odbacuju one koje to više nisu.

Prodaja i kupnja životinja nije moralno ni etički prihvatljiva i trebalo bi je zakonski zabraniti! Okrutnost koja se krije iza te industrije je nezamisliva. Prenapučena uzgajališta, koja ne zadovoljavaju minimalne sanitarne uvjete, u kojima životinje u grozomornim uvjetima grizu jedna drugu, maltretiraju i ubijaju one slabije. Na kraju završavaju u kutijama s označnim odredištem i brojem, te odlaze na često dug put do sljedećeg privremenog odredišta – pet shopa. One koje uspiju stići žive budu izložene i čekaju dok ih netko ne odabere kao svoju novu igračku ili zabavu za svoje dijete. Čeka ih ostatak život iza rešetaka, često u vlastitom izmetu i nedostatnoj hrani.

Pet centri kao takvi samo su zadnja karika u lancu. Uzgajivačnice djeluju kao pravi pogoni za proizvodnju. Niski higijenski standardi, prenapučenost kaveza, nebriga za životinje koje su samo brojevi na papiru, mnogi su aspekti ove stravične i nehumane industrije. To je industrija koja živa bića pretvara u predmete koje koristi za stvaranje profita i koja na svojim leđima nosi teret smrti milijuna životinja.

Ptice, glodavci, ribice, kornjače, zmije, gušteri, insekti, žabe i ostale životinje nisu artikli već živa bića koja zaslužuju slobodan život u svom prirodnom staništu. Nisu ni psi ni mačke, stoga ih nemojte kupovati već ih udomite iz azila ili skloništa.

Što vi možete učiniti:

• Ne kupujte životinje, ni u pet centrima niti od uzgajivača, već udomite napuštene i nezbrinute životinje, te im pružite topao i siguran dom.
• Bojkotirajte trgovine koje prodaju životinje, ne kupujte hranu i rekvizite za svoje kućne životinje u takvim trgovinama već samo u onima koje ne prodaju životinje.
• Dokumentirajte i prijavite loše uvjete i postupanje prema životinjama u trgovinama i uzgajivačnicama.
• Širite informacije među svojim poznanicima.